Jorgos Teotokas: Bolesnici i putnici - ulomak -S novogrčkog preveo Luka Vukušić
U početku je to bio samo neki snažan instinkt samoočuvanja, samoobrane i ranjenog ponosa. Udarili su bez upozorenja, ranili nam mušku čast, povrijedili nas grubo, prostački, besramno, opljačkali, okupirali, zgazili teškim čizmama. Poludjeli smo od ljutnje. Tumarali pobješnjeli osunčanim cestama, neo...
Saved in:
| Main Authors: | , |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | English |
| Published: |
University of Zadar
2011-12-01
|
| Series: | [sic] |
| Online Access: | http://www.sic-journal.org/ArticleView.aspx?aid=115 |
| Tags: |
Add Tag
No Tags, Be the first to tag this record!
|
| Summary: | U početku je to bio samo neki snažan instinkt samoočuvanja, samoobrane i ranjenog ponosa. Udarili su bez upozorenja, ranili nam mušku čast, povrijedili nas grubo, prostački, besramno, opljačkali, okupirali, zgazili teškim čizmama. Poludjeli smo od ljutnje. Tumarali pobješnjeli osunčanim cestama, neobrijani i zapušteni, kao skitnice. Tko se brinuo za izgled u te dane? Gledali smo se u oči zabrinuto, poznati i nepoznati, nastojali komunicirati, da svaki od nas shvati što drugi misli. Što će biti? Pitali smo se pogledom hoćemo li to progutati? Nećemo li nešto učiniti, konačno? Nitko nije znao.Kasnije su došli oni koji su prvi preuzeli inicijativu, ozbiljni, odlučni, sigurni. Pristupili su nam jednom po jednom, polako, hladnokrvno, procjenjujući, odmjerenim riječima, bez vidljive strasti. Okupili su nas u mala društva. Oni su govorili, mi bezizražajno slušali, skupljali njihove riječi i zabavljali se njima među sobom, kasnije, u samoći. Ujedinimo se čvrsto, govorili su, povežimo se svi Grci, gdje god pripadali, kakva god bila naša prošlost. Ostavimo po strani frakcije, ideologije, sve što nas može razdvojiti. Zaboravimo demokraciju, kraljevinu, desnicu i ljevicu, naše političke stranke i socijalni položaj. To sad nije bitno. Danas smo svi robovi, svi jednako udareni, jednako trpimo čizmu koja nas gazi. Jedan je cilj: sloboda. Nedopustivo je da razgovaramo o ičemu drugom pod čizmom. Uhvatimo se čvrsto za ruke, kao braća u nevolji, kao članovi iste, velike, složne, tople obitelji koja nas poziva da je spasimo. Kad se, neka bude sreće, oslobodimo, govorili su, opet ćemo steći unutarnju vlast, krenut ćemo ispočetka i vidjeti što će postati od naše zemlje. Ujesen je počelo nestajati zaliha hrane, izostalo je i nekog ljetnog obilja voća i povrća i iznenada se na nas spustila glad... |
|---|---|
| ISSN: | 1847-7755 |