O autobiografskim zapisima Antuna Hrvatina, Ivana Aničića i Katarine Šćuka-Kukec iz fondova Državnog arhiva u Pazinu

Ovaj smo rad pripremile kako bi poslužio kao uvodni tekst tri članka koja slijede u ovom broju Vjesnika istarskog arhiva, a naslova su: »Rodjen sam u Kašćergi…. Autobiografsko kroničarski zapis Antuna Hrvatina (1875. – 1913.)«, »Pisma Ivana Aničića (Zlovečere) Antunu Flegi (1910. – 1913.)« i »Righe...

Full description

Saved in:
Bibliographic Details
Main Authors: Iva Grdinić, Jasna Mrkonjić
Format: Article
Language:English
Published: State Archives in Pazin 2019-11-01
Series:Vjesnik Istarskog Arhiva
Subjects:
Online Access:https://hrcak.srce.hr/ojs/index.php/vjesnikistarskogarhiva/article/view/29973
Tags: Add Tag
No Tags, Be the first to tag this record!
Description
Summary:Ovaj smo rad pripremile kako bi poslužio kao uvodni tekst tri članka koja slijede u ovom broju Vjesnika istarskog arhiva, a naslova su: »Rodjen sam u Kašćergi…. Autobiografsko kroničarski zapis Antuna Hrvatina (1875. – 1913.)«, »Pisma Ivana Aničića (Zlovečere) Antunu Flegi (1910. – 1913.)« i »Righe na duši pravom arhivu«. U ta su tri članka pored uvodnih objašnjena uvršteni prijepisi autobiografsko-kroničarskih zapisa te preslici fotografija, tiskovina i fragmenata nastalih mahom u prva dva desetljeća 20. stoljeća i pohranjenih u dva osobna fonda (HR-DAPA-904 Antun Hrvatin: 1905/1937 [1945/1946] i HRDAPA- 925 Katarina Šćuka Kukec: 1905/1989) i Zbirci pisama DAPA (HR-DAPA-899/7 Zbirka Pisama (1824/1913). Pisma Ivana Aničića Antunu Flegi (1910/1913)). Riječ je o ostavštinama Antuna Flege i Katarine Šćuka-Kukec, koji su ih osobno predali u pohranu ondašnjem Historijskom arhivu u Pazinu, odnosno DAPA, te o pisanoj ostavštini Antuna Hrvatina koju su mu unuci kao nasljedstvo predali Historijskom arhivu u Pazinu. Nakon uvoda se u radu objašnjava zajednički kontekst navedenog gradiva s obzirom na različite stvaratelje te značaj tih primopredaja i u arhivskom i u osobnom kontekstu. Sve tri biografski kontekstualizirane primopredaje jasno pokazuju kako je DAPA u slučajevima preuzimanja takvih ostavština »malih ljudi« preuzeo ne samo dužnosti skrbnika njihove materijalne ostavštine, nego je zadobio i povjerenje takvih stvaratelja ili njihovih nasljednika kao pouzdan čuvar i posrednik osobnih životnih priča.
ISSN:0353-7153
1849-1472