Uloga separacije – individuacije u odnosu roditeljskoga prihvaćanja – odbacivanja i psihološke prilagodbe u razdoblju prijelaza u odraslost
Prethodna istraživanja ukazuju na negativne učinke percipiranoga roditeljskog odbacivanja u djetinjstvu na psihološku prilagodbu u prijelazu u odraslost. U kontekstu teorije interpersonalnoga prihvaćanja – odbacivanja (teorije IPAR) kao mogući zaštitni faktor predložen je diferencirani pojam o sebi...
Saved in:
| Main Authors: | , , |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | English |
| Published: |
University of Rijeka
2024-12-01
|
| Series: | Psychological Topics |
| Subjects: | |
| Online Access: | https://pt.ffri.hr/pt/article/view/965 |
| Tags: |
Add Tag
No Tags, Be the first to tag this record!
|
| Summary: | Prethodna istraživanja ukazuju na negativne učinke percipiranoga roditeljskog odbacivanja u djetinjstvu na psihološku prilagodbu u prijelazu u odraslost. U kontekstu teorije interpersonalnoga prihvaćanja – odbacivanja (teorije IPAR) kao mogući zaštitni faktor predložen je diferencirani pojam o sebi. S obzirom na to da je riječ o ishodu koji je rezultat uspješne sekundarne separacije – individuacije, cilj je ovoga istraživanja bio ispitati je li separacija – individuacija moderator u odnosu roditeljskoga prihvaćanja – odbacivanja i psihološke prilagodbe u prijelazu u odraslost. Budući da i sam proces separacije – individuacije može biti narušen zbog lošega odnosa s roditeljima u djetinjstvu, ispitana je i moguća medijacijska uloga toga konstrukta u odnosu roditeljskoga odbacivanja i psihološke prilagodbe. U istraživanju su analizirani odgovori 169 sudionica u dobi od 18 do 27 godina (M = 21.87) prikupljeni online upitnikom. Korišteni su sljedeći instrumenti: Upitnik roditeljskoga prihvaćanja – odbacivanja (Rohner i Ali, 2020), Upitnik psihološke prilagodbe (Rohner i Ali, 2020) i Upitnik separacije – individuacije za adolescente (Smojver-Ažić, 1998). Utvrđeno je da samo jedna dimenzija separacije – individuacije (sputanost zbog roditeljske kontrole) djeluje kao zaštitni faktor, odnosno ublažava negativne efekte percipiranoga majčina odbacivanja u djetinjstvu na trenutnu psihološku prilagodbu. Tri dimenzije separacije – individuacije (sputanost zbog roditeljske kontrole, negiranje potrebe za drugima i zdrava nezavisnost) značajni su medijatori u odnosu roditeljskoga odbacivanja i psihološke prilagodbe. Također, očevo odbacivanje ima značajan izravan doprinos lošoj psihološkoj prilagodbi. Dobiveni rezultati proširuju spoznaje o važnosti odnosa s roditeljima u djetinjstvu, kao i ishoda procesa separacije – individuacije, za uspješnu psihološku prilagodbu u prijelazu u odraslost.
|
|---|---|
| ISSN: | 1332-0742 1849-0395 |