Ontološka razmatranja u djelu V. Frankla

Franklova antropološka shema čovjeka određuje kao tročlano biće. Kao nerastavljivo jedinstvo tijela, duše i duha, čovjek ima udjela u trima različitim ontološkim dimenzijama. Njihova povezanost u njemu čini ga posebnom ex-sistencijom. Sukladno doslovnomu značenju toga izraza, Frankl čovjeka razumij...

Full description

Saved in:
Bibliographic Details
Main Author: Kristijan Gradečak
Format: Article
Language:English
Published: Miroslav Krleža Institute of Lexicography 2025-06-01
Series:Studia Lexicographica
Subjects:
Online Access:https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/465
Tags: Add Tag
No Tags, Be the first to tag this record!
_version_ 1850220343900241920
author Kristijan Gradečak
author_facet Kristijan Gradečak
author_sort Kristijan Gradečak
collection DOAJ
description Franklova antropološka shema čovjeka određuje kao tročlano biće. Kao nerastavljivo jedinstvo tijela, duše i duha, čovjek ima udjela u trima različitim ontološkim dimenzijama. Njihova povezanost u njemu čini ga posebnom ex-sistencijom. Sukladno doslovnomu značenju toga izraza, Frankl čovjeka razumije kao biće koje je po svom ontološkom dimenzionalnom ustroju uvijek »iz-stojeće«, biće izvan sebe. U međusobnim odnosima tijela, duše i duha Frankl konstatira psihofizički paralelizam (odnos između duša i tijela) i noopsihički antagonizam (odnos između tzv. psihofizikuma i duha). Potonji odnos naznačuje trajnu suprotstavljenost dvaju područja putem poriva i motiva koji iz njih dolaze. Ukoliko je duša vođena tjelesnim potrebama i porivima, duh se tome protivi motiviranjem volje za smislom, koja je temeljna i najvažnija motivacijska sila u čovjekovu životu i koja ga uvijek potiče na sebetranscendiranje. Utoliko se pojmom ex-sistencije upućuje i na čovjekovu pozitivnu dispoziciju nadilaženja samoga sebe. Takvo transcendirajuće bivstvovanje čovjeka vodi u duhovnu dimenziju, gdje se on okreće vrijednostima. Određujući svoju opstojnost prema vrijednostima, čovjek izlazi onkraj sebe u onu dimenziju bitka u kojoj bića opstoje u međusobnim intencionalnim odnosima. Temeljna je kategorija njihove povezanosti Bei-Sein, biti-pri, što je i Franklovo glavno određenje duha. Iz takva shvaćanja duhovne dimenzije Frankl obrnuto tumači i spoznajni akt: nasuprot uobičajenomu novovjekovnom pitanju o mogućnosti spoznavanja nekoga objekta, Frankl odnose među bićima shvaća tako da su ona oduvijek već jedna-pri-drugima. Na taj način on spoznajno-teorijski problem subjekta i objekta proglašava pogrešno postavljenim i umjetno konstruiranim. U duhovnoj dimenziji kao vječnosti bića svoju zasebnost dobivaju ukoliko su u međusobnim odnosima prisnosti. Na taj način kategorija duha (biti-pri) sinonim je za bivstvo ljubavi.
format Article
id doaj-art-712928edbbce4176ab9be922287763bf
institution OA Journals
issn 1846-6745
2459-5578
language English
publishDate 2025-06-01
publisher Miroslav Krleža Institute of Lexicography
record_format Article
series Studia Lexicographica
spelling doaj-art-712928edbbce4176ab9be922287763bf2025-08-20T02:07:06ZengMiroslav Krleža Institute of LexicographyStudia Lexicographica1846-67452459-55782025-06-01361910.33604/sl.19.36.6Ontološka razmatranja u djelu V. FranklaKristijan Gradečak0Varaždin Franklova antropološka shema čovjeka određuje kao tročlano biće. Kao nerastavljivo jedinstvo tijela, duše i duha, čovjek ima udjela u trima različitim ontološkim dimenzijama. Njihova povezanost u njemu čini ga posebnom ex-sistencijom. Sukladno doslovnomu značenju toga izraza, Frankl čovjeka razumije kao biće koje je po svom ontološkom dimenzionalnom ustroju uvijek »iz-stojeće«, biće izvan sebe. U međusobnim odnosima tijela, duše i duha Frankl konstatira psihofizički paralelizam (odnos između duša i tijela) i noopsihički antagonizam (odnos između tzv. psihofizikuma i duha). Potonji odnos naznačuje trajnu suprotstavljenost dvaju područja putem poriva i motiva koji iz njih dolaze. Ukoliko je duša vođena tjelesnim potrebama i porivima, duh se tome protivi motiviranjem volje za smislom, koja je temeljna i najvažnija motivacijska sila u čovjekovu životu i koja ga uvijek potiče na sebetranscendiranje. Utoliko se pojmom ex-sistencije upućuje i na čovjekovu pozitivnu dispoziciju nadilaženja samoga sebe. Takvo transcendirajuće bivstvovanje čovjeka vodi u duhovnu dimenziju, gdje se on okreće vrijednostima. Određujući svoju opstojnost prema vrijednostima, čovjek izlazi onkraj sebe u onu dimenziju bitka u kojoj bića opstoje u međusobnim intencionalnim odnosima. Temeljna je kategorija njihove povezanosti Bei-Sein, biti-pri, što je i Franklovo glavno određenje duha. Iz takva shvaćanja duhovne dimenzije Frankl obrnuto tumači i spoznajni akt: nasuprot uobičajenomu novovjekovnom pitanju o mogućnosti spoznavanja nekoga objekta, Frankl odnose među bićima shvaća tako da su ona oduvijek već jedna-pri-drugima. Na taj način on spoznajno-teorijski problem subjekta i objekta proglašava pogrešno postavljenim i umjetno konstruiranim. U duhovnoj dimenziji kao vječnosti bića svoju zasebnost dobivaju ukoliko su u međusobnim odnosima prisnosti. Na taj način kategorija duha (biti-pri) sinonim je za bivstvo ljubavi. https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/465dimenzionalna ontologijaBei-Seinduhovna dimenzijasavjestlogoterapija
spellingShingle Kristijan Gradečak
Ontološka razmatranja u djelu V. Frankla
Studia Lexicographica
dimenzionalna ontologija
Bei-Sein
duhovna dimenzija
savjest
logoterapija
title Ontološka razmatranja u djelu V. Frankla
title_full Ontološka razmatranja u djelu V. Frankla
title_fullStr Ontološka razmatranja u djelu V. Frankla
title_full_unstemmed Ontološka razmatranja u djelu V. Frankla
title_short Ontološka razmatranja u djelu V. Frankla
title_sort ontoloska razmatranja u djelu v frankla
topic dimenzionalna ontologija
Bei-Sein
duhovna dimenzija
savjest
logoterapija
url https://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/465
work_keys_str_mv AT kristijangradecak ontoloskarazmatranjaudjeluvfrankla