TRAGOM MOG DRUŽENJA S ANTOM GLAVIČIĆEM (Zabilješke iz dnevnika)
Sjećajući se mog druženja s pokojnim prof. Antom Glavičićem - pri ovom prvom desetljeću - svjestan sam činjenice – da mi, koji sada živimo – radimo i nastojimo činiti samo dobro, kao i on, ali ćemo i mi neminovno nestati kada za to naš čas dođe, ne znajući kada će to biti?! Antin čas došao je u njeg...
Saved in:
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | deu |
| Published: |
Gradski muzej Senj and Senjsko muzejsko društvo
2013-01-01
|
| Series: | Senjski Zbornik |
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/file/191279 |
| Tags: |
Add Tag
No Tags, Be the first to tag this record!
|
| _version_ | 1850048235015503872 |
|---|---|
| author | SREĆKO BOŽIČEVIĆ |
| author_facet | SREĆKO BOŽIČEVIĆ |
| author_sort | SREĆKO BOŽIČEVIĆ |
| collection | DOAJ |
| description | Sjećajući se mog druženja s pokojnim prof. Antom Glavičićem - pri ovom prvom desetljeću - svjestan sam činjenice – da mi, koji sada živimo – radimo i nastojimo činiti samo dobro, kao i on, ali ćemo i mi neminovno nestati kada za to naš čas dođe, ne znajući kada će to biti?! Antin čas došao je u njegovoj 72. godini, marljivo odradivši 41 godinu radnog staža. U mirovini je živio 6 godina, ali i dalje radno i korisno. Otišao je neočekivano – po mom mišljenju smireno, ne opterećujući nikoga bolesničkim mukama. Moji stari su govorili: "tako iz života odlaze oni koje je Svevišnji nagradio vjerujući da – ili – ne,
možda doživimo i sami? Po mome, bila bi to zaista sreća! S tom neumitnom činjenicom i iza njega sada dalje žive samo sjećanja na ostavljeni trag različit od drugih – očito zbog ljudski različitog načina života. Sjećanje je omeđeno osobnim ponašanjem, karakterom i širinom ljudske aktivnosti, koju je netko obavljao ili se po nekim činjenicama izdvajao od drugih vlastitim navikama i sklonostima. Mislim, da je i u njega zaista bilo tako!? Uza svoje staračke godine shvatio sam da je samo jedno sreća, a to je dužnost koju imamo (ili nemamo!), a prečesto jedina je utjeha rad, jer tajna čovjekova bića nije samo u tome što se živi, već u tome – za što se živi?. Ante je očito znao za što želi živjeti od dana studija do zadnjeg razgovora o svom Senju i Velebitu, koje je istinski i prigrlio svojim stečenim znanjem. Za mene je ostao velebitski Ante, jer sam ga tamo i najbolje upoznao prateći ga na njegovu tragu, kada sam za to imao priliku i mogućnost, pa se sada ponovo vraćam uz njega na taj trag… |
| format | Article |
| id | doaj-art-57ed6c26f8bb4c2e8eb7aeedf736135c |
| institution | DOAJ |
| issn | 0582-673X 1849-0999 |
| language | deu |
| publishDate | 2013-01-01 |
| publisher | Gradski muzej Senj and Senjsko muzejsko društvo |
| record_format | Article |
| series | Senjski Zbornik |
| spelling | doaj-art-57ed6c26f8bb4c2e8eb7aeedf736135c2025-08-20T02:54:01ZdeuGradski muzej Senj and Senjsko muzejsko društvoSenjski Zbornik0582-673X1849-09992013-01-014014150TRAGOM MOG DRUŽENJA S ANTOM GLAVIČIĆEM (Zabilješke iz dnevnika)SREĆKO BOŽIČEVIĆSjećajući se mog druženja s pokojnim prof. Antom Glavičićem - pri ovom prvom desetljeću - svjestan sam činjenice – da mi, koji sada živimo – radimo i nastojimo činiti samo dobro, kao i on, ali ćemo i mi neminovno nestati kada za to naš čas dođe, ne znajući kada će to biti?! Antin čas došao je u njegovoj 72. godini, marljivo odradivši 41 godinu radnog staža. U mirovini je živio 6 godina, ali i dalje radno i korisno. Otišao je neočekivano – po mom mišljenju smireno, ne opterećujući nikoga bolesničkim mukama. Moji stari su govorili: "tako iz života odlaze oni koje je Svevišnji nagradio vjerujući da – ili – ne, možda doživimo i sami? Po mome, bila bi to zaista sreća! S tom neumitnom činjenicom i iza njega sada dalje žive samo sjećanja na ostavljeni trag različit od drugih – očito zbog ljudski različitog načina života. Sjećanje je omeđeno osobnim ponašanjem, karakterom i širinom ljudske aktivnosti, koju je netko obavljao ili se po nekim činjenicama izdvajao od drugih vlastitim navikama i sklonostima. Mislim, da je i u njega zaista bilo tako!? Uza svoje staračke godine shvatio sam da je samo jedno sreća, a to je dužnost koju imamo (ili nemamo!), a prečesto jedina je utjeha rad, jer tajna čovjekova bića nije samo u tome što se živi, već u tome – za što se živi?. Ante je očito znao za što želi živjeti od dana studija do zadnjeg razgovora o svom Senju i Velebitu, koje je istinski i prigrlio svojim stečenim znanjem. Za mene je ostao velebitski Ante, jer sam ga tamo i najbolje upoznao prateći ga na njegovu tragu, kada sam za to imao priliku i mogućnost, pa se sada ponovo vraćam uz njega na taj trag…https://hrcak.srce.hr/file/191279Ante Glavičićdruženjeuspomene |
| spellingShingle | SREĆKO BOŽIČEVIĆ TRAGOM MOG DRUŽENJA S ANTOM GLAVIČIĆEM (Zabilješke iz dnevnika) Senjski Zbornik Ante Glavičić druženje uspomene |
| title | TRAGOM MOG DRUŽENJA S ANTOM GLAVIČIĆEM (Zabilješke iz dnevnika) |
| title_full | TRAGOM MOG DRUŽENJA S ANTOM GLAVIČIĆEM (Zabilješke iz dnevnika) |
| title_fullStr | TRAGOM MOG DRUŽENJA S ANTOM GLAVIČIĆEM (Zabilješke iz dnevnika) |
| title_full_unstemmed | TRAGOM MOG DRUŽENJA S ANTOM GLAVIČIĆEM (Zabilješke iz dnevnika) |
| title_short | TRAGOM MOG DRUŽENJA S ANTOM GLAVIČIĆEM (Zabilješke iz dnevnika) |
| title_sort | tragom mog druzenja s antom glavicicem zabiljeske iz dnevnika |
| topic | Ante Glavičić druženje uspomene |
| url | https://hrcak.srce.hr/file/191279 |
| work_keys_str_mv | AT sreckobozicevic tragommogdruzenjasantomglavicicemzabiljeskeizdnevnika |